Aleksandar Trifunović u novoj epizodi CAT Patrole
Glavni i odgovorni urednik BUKA magazina, Aleksandar Trifunović bio je novi gost kod Mirele Biković u CatPatroli.
Jedna od tema o kojima je Trifunović govorio u ovom gostovanju bio je video zapis „Hejt SLOVEni, još ste živi?“, koji je ove godine u mjesecu aprilu snimio magazin BUKA, a šest mjeseci nakon emitovanja još uvijek je aktuelan.
Govor mržnje u Bosni i Hercegovini veoma je specifična tema jer većina naših građana iznoseći svoje negativne stavove o drugom i drugačijem brani se činjenicom da je to njihovo pravo na slobodu govora. Izostavljena odgovornost mladih generacija o zajedništvu, sugerisanje mladima o neprijateljima u društvu, da li im se daje prilika za zajedništvo; samo su neke od tema o kojima je Trifunović govorio.
„Mi smo od madih napravili veće nacionaliste od nas, a uporno teret odgovornosti zbog toga prebacujemo na mlade, što je katastrofa“, rekao je Aleksandar Trifunović.
Obzirom da je slogan magazina BUKA „Dajte šansu mozgu“, u ovoj epizodi zapitali smo se jesu li građani u Bosni i Hercegovini spremni dati šansu mozgu ?
Jesu li građani spremni prepoznati i odreagovati na laži u vijestima te snositi odgovornost samog širenja takve vijesti ?
Odgovore na ova pitanja, o lažnim vijestima, govoru mržnje, odgovornosti i našoj stvarnosti, te mnogim drugim zanimljivim temama o kojima nam je govorio Aleksandar Trifunović pogledajte u video zapisu CatPatrole.
https://www.youtube.com/watch?v=CcVq0jTTHHU&feature=youtu.be
CAT Bosna i Hercegovina
Sastanak partnera
U periodu od 17.11. do 19.11.2022. smo u Tuzli održali sastanak sa našim partnerima u okviru projekta CATNet: „OK Milići“ iz Milića, udruženjem mladih „TRIK“ iz Kalesije, Omladinski Centar Prnjavor, Udruženje „RUSAG“ Prijedor i i našim partnerima iz Bijeljine koji su pokretači inicijative „Nisi sama.“
Cilj ovoga sastanka bio je, prije svega upoznavanje sa aktivnostima u projektu, planiranje zajedničkih aktivnosti, ali i bliže upoznavanje sa partnerima.
Na sastanku sa našim partnerima napravili smo plan za realizaciju Mačkograda koji će se održati u Tuzli, 18.12. 2022.godine.
Tokom mjeseca novembra nastavili smo sa našim redovnim aktivnostima u sklopu projekta „CAT – Bosna i Hercegovina“
Naše mačke su nastavile da oduševljavaju javnost na društvenim mrežama. Ukoliko još uvijek ne pratite naše mačke – pozivamo vas da to učinite na: Facebook, Web Portal, Instagram i Youtube kanal.
Ulična anketa sa građanima Tuzle
24.11.2022. na ulicama Tuzle Ammar Grabić i Mirela Biković uradili su uličnu anketu sa građanima i građankama.
Naše sugrađane i sugrađanke pitali su prate li svjetsko prvenstvo u Kataru i za koga navijaju.
Također smo saznali, pružaju li navijačku podršku našim komšijama – Srbiji i Hrvatskoj.
„Ovaj projekat je realiziran zahvaljujući podršci Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), projekat kojeg implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a kojeg finansira Austrijska razvojna saradnja.“
Live intervju sa Marijom Šormaz
Naša Mirela Biković uradila je live intervju sa mladom i inspirativnom kreatoricom podcasta, Marijom Šormaz.
Marija je govorila o svojim počecima i budućim planovima u karijeri. Ima svoju emisiju „Kafica sa Marijom“, a u ovom intervju otkrila nam je kako dolazi do svojih gostiju za emisiju.
Cijeli intervju i Marijinu priču možete pogledati na ovom linku: https://www.instagram.com/tv/Cleg6uJAoHz/?igshid=YmMyMTA2M2Y=
2. SAMIT mladih TK, u okviru Festivala mladih 2022.
U Tuzli je 17, novembra u Kinu Kaleidoskop, održao drugi Samit mladih TK.
Samit je organizovan od strane NVO Kameleon Tuzla, a svečano ga je otvorio Direktor Festivala mladih, Amir Zonić, i Nj.E. Ambasadorica Kraljevine Švedske u BiH, Johanna Strömquist.
Na samitu je predstavljan i svečano potpisan Memorandum o saradnji između Vlade TK, UNTZ, Vijeća mladih i omladinskih organizacija.
Literarni konkurs – kratka priča „More riječi“ („A sea of words“)
Jedna od deset finalista ovogodišnjeg natječaja literarnog konkursa “More riječi” (“Sea of words”), mlada Azra Zahirović donosi nam svoje utiske sa ceremonije dodjela nagrada u Barseloni
Poštovanje,
Šaljem vam svoje utiske sa takmičenja, par slika, te i samu priču sa kojom sam uspjela. Znam da je malo duže, ali zaista nisam mogla sabrati sve predivne emocije u samo par rečenica. Hvala Vam na interesovanju da čujete moje mišljenje.
Zovem se Azra i dolazim iz Srebrenika. Pohađam 4. razred gimnazije i odličan sam učenik. Inače sam veliki “knjiški crv” i smatram knjige jednim od svojih najvećih prijatelja i interesovanja. Pisanjem se bavim još od malih nogu, ali naravno svi ti radovi su uglavnom bili djela dječije mašte, poezija puna šarenila i boja, te priče o stvarima koje sam tada idealizirala. Kako sam rasla bilo je tu mnogo pokušaja i nedovršenih radova, iskri u očima i razočarenja jer “Zašto ja ne mogu da budem dobra kao ostali?”. Djela mi uglavnom nisu izlazila van dokumenata na laptopu ili sada već izgubljenih ili bačenih svesaka, a i ako bi ugledala svjetlo dana bilo bi to na nekoj lokalnoj priredbi ili školskim novinama. Sve to me mnogo obeshrabilo i mislila sam da jednostavno treba da odustanem od svoje “nezrele”, “dječije” želje da osvanem negdje van uskih granica. Međutim, bez obzira na sve te neuspijehe moja tvrdoglava narav je imala jasan cilj – željela sam uspjeti kao pisac, pa makar mi trebala vječnost. Htjela sam da se glas moje tinte čuje.
U julu ove godine naišla sam na oglas za takmičenje A Sea of Words. Ispočetka sam bila skeptična i mislila sam da nema svrhe uopšte pokušavati, jer ako nisam uspjela u vlastitoj državi kako ću na čitavom prostranom Mediteranu. Naravno, moja znatiželja i ambicija išle su ruku pod ruku i tako bile jače od mog skepticizma. Velika sam feministkinja i aktivist, te mi se tema takmičenja “Youths in the forefront for gender equality” mnogo dopala i bila glavni okidač da se prijavim.
Kada sam dobila pozivnicu i obavijest da sam prošla kao jedna od 10 finalista, mislim da nije bilo sretnije osobe od mene. Osjetila sam da je dijete u meni koje je imalo velike snove bilo ponosno što nisam odustala.
Dani u Barceloni bili su definitivno jedni od najljepših u mom životu. I dalje mi je nepojmljivo da sam bila dio nečega tako predivnog, ohrabrujućeg i potrebnog za ljude širom svijeta. Za sićušnih 3-4 dana upoznala sam predivne ljude čije ću poznanstvo cijeniti do kraja svog života, obišla jednu od svjetskih metropola i bila ono što sam oduvijek htjela – vrisak onih čiji se glas ne čuje. Mnogo sam ponosna na sebe i sve osobe koje sam upoznala, jer vjerujem da iako smo tako mali u ovom ogromnom svijetu zajedno možemo činiti čuda. Zahvalna sam što su mi pokazali koliko sreće i dobre energije nam mogu pokloniti ljudi koje poznajemo toliko malo, a imamo osjećaj da ih znamo cijeli život, te naravno i organizatorima koji su nam omogućili dolazak i pobrinuli da sve protekne savršeno. Zahvalna sam što su mi dokazali da naš pol, nacionalnost, dob, religija i jezik ne igraju nikakvu ulogu u tome kolika je naša težina na ovom svijetu. Možda nisam osvanula sa nekom mega popularnom novelom ili romanom, ali u mojim očima i duši postigla sam više nego što sam mogla i zamisliti. Ovo mi je dalo vjetar u leđa i samopouzdanje da nastavim da se bavim onim što me najviše usrećuje, a to je stvaranje.
A što se tiče Olivije i Helene… Pa, zasigurno znam da su i one neizmjerno ponosne što su doprinijele nečemu za šta se neumorno bore jer, kao što je Olivija rekla:,,Vi niste sami na svijetu čak ni onda kada padate. Vi ste feniks, a svijet je vaše besmrtno perje.”
